Kako se trenutna politika odnosi prema
generacijskim pitanjima?
Trenutno političku moć pretežno ima generacija X,
kao i bejbi bumeri i veterani. U manjoj meri je prisutna
i generacija Y, ali je slaba i bez jasnih političkih stavova.
Za razliku od generacije X i starijih generacija, koje imaju
jasne političke stavove, interese i ideološku pozadinu,
generacija Y deluje kao da je na margini političkog
delovanja. Za trenutne političke odnose odgovorne su
generacije X i starije generacije, koje naizgled žele da
stvore jedinstveni svet, dok je stvarnost takva da svet
nikada nije bio ovako podeljen, zbog mnogobrojnih
različitih interesa. Pominje se višepolarni politički
sistem, koji je mnogo složeniji od bipolarnog sveta, jer
ovde političke interesne grupe nisu jasno definisane i
veoma brzo se menjaju. Često su i kontradiktorne, jer
površina prikazuje jedno, dok zakulisne radnje ukazuju
na nešto drugo. Politički mehanizmi su takođe nasleđe
starijih generacija, koji su potpuno neefikasni kada je
reč o generaciji Z i alfa generaciji, dok je generacija Y
na granici političke pristupačnosti. Izborno telo takođe
čine starije generacije, jer veruju u politički sistem, i
politika je imala značajnu ulogu u njihovim životima.
Opstanak klasične politike zavisi od toga koliko će
uspeti da privuku generacije Y, Z i alfa generacije,
koliko će uspeti da ponude političke mogućnosti u
kojima će se mladi prepoznati. To nije lak zadatak, jer
svaka od mlađih generacija ima svoj jezik, drugačiji
od ostalih, kao i svoje pristupne platforme. Koriste
drugačije medije, dostupni su u različito vreme, i
osetljivi su na drugačije sadržaje. Ali, glavni problem je
što, dok je u životima starijih generacija politika igrala
značajnu ulogu, bila prisutna u obrazovanju, pa čak i u
porodičnom životu, politika je izostala iz života mladih
(generacije Y, Z i alfa). Ni porodice, ni obrazovni sistem,
ni druge društvene grupe, pa čak ni sama politika, nisu
pružile politička znanja generacijama koje odrastaju.
Ne poznaju ni prednosti ni mane politike, i nemaju
motivaciju za političko angažovanje, što je dovelo do
snažnog političkog zastoja. Već tri decenije (od pada
bipolarnog svetskog poretka) iste političke snage i ljudi
oblikuju politiku, koristeći iste metode, vode istu (profit
orijentisanu) politiku sa istim ciljevima (da zadrže
vlast). Ovo je globalni trend, karakterističan za skoro
sve zemlje sveta.
Budućnost politike verovatno zavisi od političke
odlučnosti i „buđenja” generacije Z, kao i od
pridruživanja generacije Y i alfa generacije. Zašto
baš generacija Z? Zato što je generacija Y slaba i pod
uticajem starijih generacija, dok se alfa generacija kreće
ka nivou individualizma koji gotovo pokazuje autistične
simptome u odnosu na rešavanje društvenih problema.
Generacija Z je granična generacija između analognih
i digitalnih generacija, donekle poznaje vrednosti
starijih generacija (X, Y, bejbi bumeri) i ima uvid u
život digitalne dece (alfa generacija), jer već poseduje
te digitalne kompetencije. Dakle, oni su veza između
dva sveta, most koji vodi iz jednog sistema vrednosti u
drugi, novi.
